Čitateljski klub Književna luka, susret #25 – Čarobna gora

U utorak 15. rujna 2026. članovi čitateljskog kluba Književna luka susreli su se prvi put nakon ljetne stanke. Kratki osvrt o susretu donosi nam voditelj kluba Toni Juričić.

Na posljednjem sastanku prije ljetne pauze čitateljski klub Književna luka dobio je nezavidan zadatak za duge, tople dane rezervirane za plažu i opuštanje: čitanje Čarobne gore. Riječ je o epskom romanu njemačkog pisca Thomasa Manna koji na gotovo osamsto stranica sažima svu ljudskost jedne civilizacije, njezine vrline i mane, u suton Prvoga svjetskog rata. 

Roman nije zahtjevan samo zbog svojega fizičkog opsega (podijeljen je u dva toma koja su članovi posuđivali i vraćali nakon što bi pročitali svoju polovicu) nego i zbog iznimne tematske raznovrsnosti. Na prvi susret nove sezone stigli su tako i članovi koji su pročitali „samo“ prvi tom. Složili su se da bi već prvi dio Mannova magnum opusa pružio dovoljno materijala za čitav semestar te da bi se o pročitanome moglo raspravljati satima, daleko dulje od vremena predviđenog za jedan susret.

Jednoglasna je bila i ocjena da ovo ipak nije roman za ljeto. Zimski praznici nekako su bolji okvir za čitanje o Hansu Castorpu i njegovu sedmogodišnjem boravku u neobičnom sanatoriju usred švicarskih Alpa. S druge strane, upravo je zimski ugođaj romana tijekom ljetnih toplinskih valova donio barem malo zamišljene svježine s planinskih vrhova.

Iako se na prvom susretu nakon ljeta okupila tek polovica čitateljskog kluba, raspravi se nije nazirao kraj. Analiza likova, njihovih razmišljanja i životnih stajališta, razgovor o sanatoriju kao metafori Europe uoči rata te o postupnom uranjanju njegovih stanovnika u dekadenciju tekli su brže nego što su Hansu Castorpu prolazile godine na Čarobnoj gori.

Članovi koji su uspješno stigli do polovice dobili su dodatan vjetar u leđa za nastavak uspona prema jednom od zahtjevnijih vrhova svjetske književnosti. Premda tekst obiluje karizmatičnim likovima i zanimljivim raspravama koje nerijetko zalaze u filozofske vode, otvarajući pitanja života, smrti, ljubavi i umjetnosti, većina se složila da im ne bi smetalo da je roman kraći barem stotinjak stranica. Osvrnuli su se i na velikog Manna, koji je čitatelje znao izravno provocirati, svjestan opsežnosti svojih romana i zahtjevnosti gustoga teksta kroz koji se probijaju. U konačnici, složili su se da je riječ o klasiku – djelu koje se ne zaboravlja lako i koje ostaje u mislima dugo nakon posljednje pročitane stranice.

 Nakon spuštanja s Čarobne gore dočekao ih je novi čitateljski zadatak. Na idućem susretu, u četvrtak 15. listopada, razgovarat će o Prešućenom jeziku Tomice Šćavine, svojevrsnom dalmatinskom magijskom realizmu u kojem autorica donosi priče o trima ženama s nesvakidašnjim moćima.

 Od vrhova švicarskih Alpa do Mediterana, članovi Književne luke više su nego spremni za novu plovidbu književnim oceanima.