Čitateljski klub Književna luka, susret #19 – Stepfordske supruge

Na prvom ovogodišnjem sastanku naš je čitateljski klub „Književna luka“ okupio gotovo sve svoje članove raspoložene za dobru neformalnu raspravu o kultnoj knjizi iz 1972. godine, „Stepfordske supruge“ američkog autora Ire Levina.

Složili smo se da pisac ima vrlo jednostavan, lako čitljiv, pročišćen stil pisanja koji nas odmah uvlači u priču. Nekim se članovima Levinov stil pisanja svidio, dok je drugima u romanu nedostajala ona poznata “kafkijanska“ atmosfera.

Djelo je okarakterizirano kao satirični znanstvenofantastični horor. Pokušali smo dokučiti gdje se u romanu kriju satira i ironija, koje se u književnosti koriste za ismijavanje ljudskih slabosti i političkih pojava s ciljem poticanja na razmišljanje i promjenu.

Roman je neke članove kluba definitivno potaknuo na razmišljanje o položaju žena u društvu nekad i danas te o feminizmu kao ideologiji i pokretu koji teži postizanju ravnopravnosti spolova. To je dovelo do otvaranja brojnih pitanja na tu temu.

Ismijava li pisac u romanu ideologiju feminizma, koji kao pokret traje stoljećima, a sporo napreduje prema svom cilju upravo zato jer je vrlo često i uspješno opstruiran, ne nužno samo od muškaraca? Jesu li isto tako “stepfordski muževi“ pronašli način kako opstruirati svoje “voljene supruge“ koje su donedavno bile članice feminističkog kluba i vodile vrlo aktivan društveni život? Okupivši se u tajanstvenom i naizgled bezazlenom muškom klubu, “stepfordski muževi“ udružili su svoje znanje i vještine kako bi svoje supruge zamijenili robotima zamamnih oblina, zavodljiva osmjeha, uvijek zadovoljnima, nikad umornima, potpuno posvećenima svojim muževima i domaćinstvu. Ukratko, po njihovim mjerilima postali su „savršene supruge“.

Ismijava li autor baš tu ljudsku slabost kada muškarac želi sebi ugoditi mijenjajući ženu? To je svakako jednostavnije nego mijenjati sebe. Ili se, upravo suprotno, ironija krije u spoznaji da savršenstvo leži u nesavršenosti?

Složili smo se da posebnu težinu nosi činjenica da je upravo muškarac napisao roman o ovoj uvijek osjetljivoj temi – ravnopravnosti spolova. Važno je napomenuti da feminizam kao ideologija nije usmjeren protiv muškaraca, već protiv sustava koji podržavaju nejednakost spolova. Dotaknuli smo se samo nekih od tih sustava koji su, nažalost, veoma aktivni u posljednje vrijeme, poput katoličkog konzervativizma i „klečavaca“ koji se jednom mjesečno bacaju na koljena i mole na javnim mjestima za mušku dominaciju.

Zaključili smo da, iako je roman napisan prije 54 godine, tema kojom se bavi i danas je itekako aktualna, dok su elementi znanstvene fantastike u knjizi, koji su za ono doba bili zanimljivi, šokantni i inovativni, danas postali naša stvarnost. Elemente horora možemo pronaći upravo u tome što je, uz pomoć umjetne inteligencije, koja u naše živote ulazi na velika vrata, i robotike, koja je već sveprisutna, danas moguće ljude zamijeniti robotima, između ostaloga i iz čiste želje za dominacijom.

Budući da je roman čak dvaput ekraniziran, 1975. i 2004. godine, dotaknuli smo se, naravno, i filma. Raspravljali smo o glumcima, prikazu likova i atmosferi u oba filma koji su, baš kao i roman, dobili raznolike ocijene – od dvojke, preko trojki, do petica. Roman je u konačnici od članova kluba ocijenjen čvrstom trojkom.

Sljedeći susret zakazan je za 17. veljače, u mjesecu ljubavi. Kako naš klub nije sklon romantici, ali je sklon ljubavi, odabrali smo, sada već tradicionalno, da za Valentinovo čitamo Marqueza, jer je upravo ljubav uvijek bila najvažnija tema ovog slavnog nobelovca. A ima li ljubavi u romanu “Sjećanje na moje tužne kurve“, to ćemo tek saznati…

Izvještaj pripremila članica kluba Danijela Milanović-Hamzić.

Galerija