Čitateljski klub DeLibris | susret #45 | Grad lopova
Nakon ljetne stanke, posljednje rujanske srijede, Delibris se ponovno okupio oko knjige. Za povratak u čitateljski ritam dočekao nas je Grad lopova Davida Benioffa – roman koji svoje čitatelje vodi u opkoljeni Lenjingrad, među glad, hladnoću i smrt, ali pritom odbija biti samo još jedna sumorna ratna priča.
Sudeći prema ocjenama, izbor se pokazao dobrim. Grad lopova dobio
je čak tri petice, a najniža ocjena bila je 3,5. Ipak, visoke ocjene nisu
značile i jednoglasno čitanje.
Dijelu članova zasmetalo je što Benioff veliku i strašnu ratnu temu
mjestimice kamuflira gotovo banalnim detaljima. Drugi su upravo u tome pronašli
snagu romana. U središtu priče o jednom od najmračnijih razdoblja 20. stoljeća
nalazi se naizgled gotovo smiješan zadatak: Lev i Kolja moraju pronaći tucet
jaja za svadbenu tortu. Jadranku je upravo ta potraga vukla kroz roman – htjela
je znati hoće li ih pronaći. I možda je baš u tome jedan od Benioffovih
uspjelijih postupaka: povijesnu katastrofu ne promatramo odozgo, kroz velike
bitke i brojke, nego odozdo, iz perspektive ljudi kojima tucet jaja može
postati pitanje života i smrti.
Tamara u romanu ne bi mijenjala ništa. Ratna joj je bijeda prikazana
toliko uvjerljivo da je likove mogla gotovo fizički predočiti. Težina teme
pritom ne guši roman jer joj Benioff neprestano suprotstavlja humor. A humor
ovdje ne umanjuje glad, strah i smrt. Ljudi se i u najgorim okolnostima
zaljubljuju, razmeću, pričaju gluposti, zadirkuju jedni druge i smiju se.
Upravo ih to čini ljudima, a ne samo žrtvama rata. Svi smo se, pak, složili u jednom: Grad lopova ima sve što
treba za odličan film.
Posebno smo se zadržali na Levu i Kolji. Hany je bila oduševljena
obojicom, pa smo se često vraćali njihovu neobičnom prijateljstvu. Poznaju se
svega nekoliko dana, a ipak je teško nakon posljednje stranice ne pomisliti da
je upravo njihov odnos emocionalno središte romana. Kolja je bučan, samouvjeren,
duhovit i sklon pretjerivanju; Lev povučeniji, nesigurniji i opterećen pitanjem
vlastite hrabrosti. Uz Kolju postupno shvaća da hrabrost ne znači odsutnost
straha – čovjek se može bojati i ipak učiniti ono što treba.
Oko završetka
se nismo sasvim složili. Robiju je bio melodramatičan, dok je Ivani bio upravo
onakav kakav treba biti – izvrstan i taman odmjeren. Ivana je rekla da za ovom
knjigom sama vjerojatno nikada ne bi posegnula, što je ujedno jedna od
vrijednosti čitateljskog kluba – otkriti knjigu koju bismo inače možda
zaobišli. Grad lopova
ugodno ju je iznenadio, osobito duhovitim detaljima i spretnim rješenjima koja
su joj izmamila osmijeh. Robiju je, pak, bio najzabavniji naslov kojim smo se u
DeLibrisu dosad bavili. Teodor se romanu vratio nakon mnogo godina i ovaj mu je put
bio još bolji, a to je zanimljiv kompliment djelu koje na prvi pogled mnogo
duguje napetosti i pitanju što će se sljedeće dogoditi.
Razgovor nas je neminovno vodio i prema ratu: gladi koja mijenja
vrijednost stvari, granicama morala kada preživljavanje postane svakodnevni
posao i vrijednosti pojedinačnog života u vremenu koje ljude pretvara u brojke.
Benioff pritom ostavlja mnogo prostora hrani, književnosti, šahu,
zaljubljivanju, humoru… Možda upravo zato što rat čovjeku ne pokušava oduzeti
samo život nego i svakodnevicu. A Lev i Kolja toj se krađi uporno opiru.
Rat, međutim, učini ono što rat radi: ne poštuje pripovjednu logiku.
Kolja preživi gotovo nevjerojatne opasnosti da bi stradao ondje gdje bismo već
očekivali sigurnost. Njegovo „Nisam
to tako zamišljao“ ostaje jedna od onih jednostavnih rečenica koje nadžive
mnogo veće misli. Malo tko život dobije upravo onako kako ga je zamišljao.
Ipak, Benioff
ne ostavlja Leva – ni čitatelja – samo s gubitkom. Godinama poslije na njegovim
se vratima pojavljuje Vika, noseći tucet jaja. Ono za čime se nekada išlo kroz
glad, snijeg, okupirani teritorij i smrt sada može završiti u sasvim običnom
omletu. Rat
je završio, tucet jaja ponovno može biti samo tucet jaja.
S
tim smo završetkom ispratili i naš prvi susret nakon ljetne stanke. Nakon
rujanskog Grada
lopova, u listopadu nas čeka Grad od pare, a za studeni smo
odabrali Bejrut
na Seni.
Čini
se da smo nakon ljetne stanke ušli u gradove – i barem do zime iz njih ne
izlazimo.
Osvrt
pripremila voditeljica čitateljskog kluba DeLibris Slavica Maršić.
Kalendar događanja
| Studeni | ||||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| 1 | 2 | 5 | 6 | 7 | ||
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | ||
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Info i kontakt
Gradska knjižnica Labin
Adresa
Rudarska 1/A
52220 Labin
Telefon/Fax
Telefax: 052/856-232
Telefon: 052/852-257
Radno vrijeme
Pon. – pet.: 8 – 19 h,
Sub.: 8 – 13 h.
Copyright (c) Gradska knjižnica Labin. Sva prava na objavljene materijale pridržana.