Čitateljski klub DeLibris | susret #33 | Vrane

Na svibanjskom susretu našeg čitateljskog kluba razgovarali smo o romanu „Vrane“ češke autorice  Petre Dvořákove. Riječ je o lako čitljivom, ali, posebno svojim završetkom, duboko dojmljivom djelu o umjetnički nadarenoj djevojčici na pragu puberteta prema kojoj njezina majka ne pokazuje nimalo razumijevanja. Roman je potaknuo živu i sadržajnu raspravu.
Ostaje otvoreno pitanje jesu li lik toksične majke, kao i lik oca slabića, mogli biti prikazani dublje, barem u naznakama, što bi donekle objasnilo njihovo ponašanje. Također se postavlja pitanje i jesu li neke scene bile neophodne ili su mogle biti drugačije. Ipak, činjenica je da roman izvrsno funkcionira i zaokuplja čitateljevu pozornost od prve do posljednje rečenice.  

Vrane, čije gnijezdo glavna junakinja Baruna gleda kroz prozor (i koje kroz prozor gledaju nju) nedvojbeno su metafora obitelji. Kad se učini da će sve ostati samo na tome, događa se „fuzija“: Baruna prelazi prag prozora i u letu se, postavši na neki način vrana, oslobađa svih patnja.
Jelenina izjava: „Dugo nisam čitala knjigu o kojoj sam razmišljala danima nakon.“ i Emilijanina opaska: „Odavno nisam čitala knjigu koju sam istovremeno željela dovršiti u jednom dahu i istovremeno je rastrgati u komade, ne zato što je loša, nego što je predobra“, sjajno opisuju emocije koju ova knjiga izaziva u čitatelju.
U obranu majke, prema kojoj Robi nije pokazao milosti smatrajući je budalom, „najopasnijom vrstom ljudi“, moglo bi se reći da je u nastojanju da obitelj posloži najbolje što zna, preuzela previše obveza na sebe, a pri tom nije imala potporu i pomoć supruga. Da je on pokazao malo više čvrstine, ili kako se to veli „karaktera“, i suprotstavio se supruzi umjesto što je uvijek išao linijom manjeg otpora, ne iskaljujući nakupljeni bijes na neshvaćenoj Baruni, mogla je to biti obitelj koja se suočavala s problemima, ali ih je i rješavala. Međutim, otac u sebi nosi boemsku, umjetničku crtu koju je i Baruna naslijedila - za razliku od starije sestre Katarine koja je nalik majci i koja, pogotovo kad je riječ o kućnim obvezama i urednosti, djeluje kao uzorno dijete koje bi svaki roditelj poželio. Istovremeno, Katarina, poput majke, nema lijepe riječi za Barunu. Recept za tragediju koje se mogla spriječiti.

Ono u čemu smo se svi složili jest da roman realistično progovara o stvarima koje se događaju, ali se njima nitko previše ne bavi.

Bez sumnje, „Vrane“ su vrijedne čitanja.

Nas u lipnju okuplja roman „Vegetarijanka“ južnokorejske nobelovke Han Kang, roman, koji poput „Vrana“ ruši granice između stvarnosti i unutarnjeg svijeta.

Izvještaj je pripremio Robi Selan član DeLibrisa.