Čitateljski klub DeLibris | susret #32 | Popis mojih želja

Posljednjeg dana mjeseca travnja DeLibris se ponovno okupio kako bi raspravljao o izabranoj knjizi. Ovoga puta čitali smo roman Popis mojih želja francuskog autora Grégoira Delacourta, a tim smo susretom ujedno zakoračili u četvrtu godinu našeg čitateljskog druženja. U središtu priče nalazi se Jocelyne, vlasnica trgovine s krojačkim materijalom. Njezin život, koji sama opisuje kao prilično jednoličan i nezanimljiv, mijenja se nakon što neočekivano osvoji višemilijunski iznos na lutriji.

Uz Jocelyne, upoznajemo njezinog supruga, dvoje odrasle djece i njezine prijateljice blizanke. Jocelyne nas vodi kroz svoju svakodnevnicu koja se vrti oko posla u trgovini i povremenog žaljenja za neostvarenim snovima. Jocelyne je također autorica bloga o krojačkom zanatu koji s vremenom postaje vrlo popularan. Pravi zaplet počinje nakon zgoditaka kada odlučuje to ne podijeliti ni s kim, pa ni sa suprugom. Iako si sad može priuštiti sve što je ikad poželjela, shvaća da nova situacija sa sobom donosi i neke nepoželjne posljedice te preispituje svoju sadašnjost i potencijalnu budućnost. Ako vas je radnja zaintrigirala, pozivamo vas da sami otkrijete što slijedi, a mi ćemo se sada posvetiti našim dojmovima.

Autor se odlučio pisati iz ženskog gledišta, no to nije baš uvijek spretno i uvjerljivo učinjeno  - ponekad se čini da podilazi očekivanjima čitatelja. S formalne strane, kratka poglavlja i jednostavne rečenice pogoduju laganom čitanju, no likovi, osim Jocelyne, nisu najbolje razrađeni. Popis mojih želja mogli bismo preporučiti kao ležerno štivo, idealno za opuštanje na plaži. Većina nas je u nekom trenutku razmišljala o sebi u ovakvoj situaciji zbog čega nam je ova priča bliska, no na trenutke neuvjerljiva zbog nelogičnih postupaka likova.

Ono što nas je zaokupilo kod ovog naslova je prostor za promišljanje o vlastitim vrijednostima. Tema romana neizbježno potiče na usmjeravanje prema sebi, što je rezultiralo vrlo živopisnom raspravom. Što bismo mi napravili da osvojimo lutriju? Kome bismo rekli? Na što bismo najprije potrošili novac? I naravno, što je za nas sreća i je li za svakoga ista?
Kao i u romanu, i mi smo se dotakli toga bi li nas taj silan novac promijenio, ili bi, možda, više promijenio način na koji nas drugi doživljavaju i svi ostali, pa i oni koji nas osobno ne poznaju. Razmijenili smo ideje, želje, maštanja… a potom se vratili stvarnosti i zaključili kako je novac sredstvo koje doista može olakšati život i omogućiti iskustva koja bi inače možda bila nedostižna. Ipak, postoje i važnije stvari, poput mira, zdravlja i zdravih međuljudskih odnosa, a ne ovise o materijalnom bogatstvu.

Ovime zaključujemo popis naših želja i okrećemo se knjizi za svibanj, odnosno romanu Vrane koji je napisala češka autorica Petra Dvořáková.

Do skorog čitanja!

Izvještaj je pripremila članica DeLibrisa Petra Licul.