Čitateljski klub DeLibris | susret #28 | Nevena i Ruža

Za posljednji ovogodišnji susret DeLibrisa imali smo kratak i više-manje sladak zadatak – jedino prozno djelo Nobelom nagrađene pjesnikinje i esejistice Louise Glück, Nevena i Ruža, napisano iz perspektive naslovnih blizanki, koje nam ‘opisuju’ svoju prvu godinu života.

Što se tiče same ideje i koncepta, gotovo smo se jednoglasno složili da se radi o zaista zanimljivom, a koliko naše znanje seže, i poprilično jedinstvenom pokušaju da se nešto važno o životu kaže baš kroz takvu perspektivu. Također, mnogima se svidio zanimljiv prikaz unutarnjeg svijeta blizanki, kojeg zapravo nitko ne može u potpunosti dokučiti. Upravo zato fikcija je maksimalno dozvoljena, a poetski talent Glück došao je do izražaja kroz mnoštvo zgodnih misli razasutih na ovih 55 stranica.

Ono što je neupitno, blizanke su, naravno, potpuno različite, kao i cvijeće po kojem ih je njihova Majka, zaljubljenica u cvijeće, nazvala. Nevena je introvert, mozak, ratio, kompleksna mala osobnost koju već sada preokupira pisanje vlastite knjige (što, naravno, kao i cijelo djelo, ne možemo shvatiti doslovno) iako još nije savladala ni riječi. Uvijek je suzdržana i sklona promišljanju. S druge strane, Ruža je ekstrovert, srce, društveno biće koje već zna kako izmamiti osmijehe Majke, Oca i svih koji je susretnu, uvijek prepuštajući se trenutku i osjećaju. Zajedno, zaključili su mnogi od nas, čine zapravo jednu cjelinu. Ono što dijele, a što smo doživjeli kao najtopliji dio knjige, jeste to da vole jedna drugu, da Majku smatraju dražesnom, da u njihovim srcima kreću bubnjevi kad Otac stigne s posla, i da obje naziru pukotine u naizgled savršenom svijetu koji roditelji za njih nastoje očuvati.

Dijelu kluba nisu se osobito svidjeli pokušaji da se izrazito kompleksne ideje, poput generacijske traume ili spoznaje o prolaznosti vremena i prirodi sjećanja, provuku kroz unutarnje živote blizanki. Te teme, zapravo nisu tako dobro “sjele” u ovu priču, koliko god svi bili svjesni da gotovo svaku rečenicu treba promatrati u prenesenom značenju. Također, nekima je priča bila nedorečena i bili su razočarani nedostatkom perspektive iz nekog kasnijeg razdoblja života blizanki, koja bi možda stavila tu neku točku na i koju smo priželjkivali. Nasuprot njima dio je kluba koji smatra da se knjizi nema što prigovoriti i da joj je svaka riječ na mjestu.

Ivana i Petra, koje su i inače u Klubu često zadužene za to da primijete i podijele neke lijepe citate, izdvojile su sljedeće:

“Smiješ ispričati samo istinitu priču. Pa istinita je, pomislila je Nevena, samo nije stvarna.”

“Neveni se činilo da se nečega sjećamo zato što se to promijenilo. Onoga što stoji tu pred tobom ne treba se sjećati.”

“Tada su blizanke prvi put shvatile što znači ta riječ, sreća, ali shvatile su što znači zato što je nestala.”

U nastavku, knjiga je kod nas probudila mnoge uspomene, kako na vlastito djetinjstvo, tako i na braću i sestre s kojima su ga neki od nas dijelili. Bilo je tu mnogo zgodnih i zabavnih anegdota. Naravno, postavilo se i pitanje različitih karaktera pa pitamo i vas – kojoj blizanki više sličite i jeste li time zadovoljni?

Za kraj, nastavili smo prošlogodišnju Secret Santa tradiciju, pojeli nešto (puno ) kolača, čestitali si nadolazeće blagdane i dogovorili da, inspirirani poetskim manirama i Glück, i ‘listopadskog’ Karakaša, u sljedećoj godini obavezno jedan susret posvetimo poeziji. Siječanj je, pak, rezerviran za kultnog redatelja Wernera Herzoga i njegovo Snoviđenje svijeta.

Izvještaj je pripremila članica Kluba Danaja Glavičić.

Sve najbolje svima i čitamo se i u novoj godini!