Čitateljski klub DeLibris | susret #26 | Potop

U Mjesecu hrvatske knjige u našem književnom klubu čitali smo, a koga drugog, nego hrvatskog pisca. Izbor je pao na Damira Karakaša i njegov roman „Potop“, dijelom i zato što je Damir Karakaš bio i nedavni gost labinske gradske knjižnice.

„Potop“ je njegov najnoviji roman, koji, kao i većina njegovih djela, izaziva kontroverze. Možemo reći kako je Damir Karakaš autor koji polarizira ljude, a to se na neki način vidjelo i u našim dojmovima. Svi smo se složili kako je Damir majstor pisane riječi, kako su mu rečenice pomno osmišljene i pažljivo birane, toliko pažljivo da nam se često činilo da čitamo poeziju, a ne prozu. Ta nam se strana romana jako svidjela. Ono što je izazivalo prijepore je sama struktura romana koja je prilično izlomljena te ne prati pravocrtnu liniju događanja. Nekim članovima roman je djelovao baš poput ilustracije na koricama (čija je osnova također djelo samog autora) – puno linija koje se miješaju, presijecaju i petljaju, a kroz njih se tek djelomično naziru likovi. Naime,  nikako nisu mogli pohvatati sve niti priče.
Mnoge scene vrlo su slikovite i neke su od nas podsjetile na djetinjstvo, poput scene košnje ili kruha u mlijeku za doručak. Autor time dopušta čitatelju da se poveže s pričom, a s druge strane rascjepkanošću radnje roman čini težim za  čitanje i traži potpuni fokus onoga koji čita. Po mišljenju nekolicine, roman je prekratak, a voljeli bi i neki konkretniji završetak. Ipak, ne možemo se oteti dojmu (a možda smo se i usuglasili) kako je ovakav oblik namjerno izabran, kako sama forma, tako i kraj.

Glavnog lika „Potopa“ definiraju odnosi s tri važne osobe. Prve dvije su otac i majka, koji žive u malom ličkom selu i kojima se uvijek iznova vraća iako je njihov odnos obilježen sukobima i nerazumijevanjem. Treća je njegova djevojka Hana s kojom ima nedefiniran odnos koji ne uspijeva u potpunosti shvatiti, a, nažalost, neće imati ni mogućnosti ni vremena da ga razumije. Likovi su nam se svima svidjeli jer su životni i realistični. Zaista, postoji li itko tko nikada nije doživio potpuni „potop“?

Za kraj, ovaj roman nikoga neće ostaviti ravnodušnim i svakako bi ga bilo dobro pročitati, ali, kako to obično biva kod ovakvih djela, budite spremni da uđete u jedan od dva tabora – ili ćete ga obožavati ili ga uopće nećete podnositi.

Uobičajeno, i posljednja srijeda u mjesecu studenom rezervirana je za naš knjižni klub, a ovaj put odlazimo preko Atlantika, u američki Maine, gdje ćemo se družiti s Olive Kitteridge i drugim likovima nagrađivanog romana Elizabeth Strout prema kojem je snimljena i hvaljena serija.

Pozdravljamo vas do sljedeće stranice DeLibrisa.

Izvještaj je pripremila članica Kluba Emiljana Vozila-Mohorović.