Čitateljski klub DeLibris | susret #25 | Slučaj vlastite pogibelji

Nakon dvomjesečne ljetne stanke, Čitateljski klub DeLibris ponovno se okupio u rujnu, kao i obično, posljednje srijede u mjesecu. Knjiga mjeseca (ili ljeta, ovisi iz kojeg kuta gledamo) bio je najnoviji roman Kristiana Novaka „Slučaj vlastite pogibelji“. Kristian Novak sveučilišni je profesor i jedan od najčitanijih suvremenih domaćih autora. Njegova tri romana „Črna mati zemla“, „Ciganin, ali najljepši“ i najnoviji „Slučaj vlastite pogibelji“ redovito su na vrlo visokim pozicijama na ljestvicama najpopularnijih, po njima su osmišljene kazališne predstave, a zavrijedili su i mnoge najbitnije književne nagrade.

U svojim djelima Kristian Novak portretira ljude i mjesta iz svog Međimurja, uz redovitu upotrebu međimurskog dijalekta, a dotiče se i najosjetljivijih društvenih pitanja. Tako je i u ovom romanu u kojem je napisao svoju verziju istinitog događaja koji je svojevremeno punio novinske članke - sumnjiva smrt mladog policajca Nene koja je proglašena samoubojstvom.

Da je proza Kristiana Novaka s pravom označena kvalitetnom i vrijednom čitanja, složili su se članovi našeg Kluba, koji su joj uglavnom dali visoke ocjene, što pokazuje i prosječna ocjena viša od četvorke. Kompleksnost romana dodatno naglašava činjenica da smo o gotovo svakom aspektu romana imali oprečna mišljenja. Tako se nekima svidjela koncepcija romana s dva odvojena dijela – klasičnim romanom i dramskim/scenarističkim dijelom - koji prenose priče dva glavna lika, Profe i Marlija, a nekima je upravo to bio minus.

Slično je bilo i s događajima u romanu, likovima i njihovim karaterizacijama i motivacijama, kao i konačnim ishodom romana. Nekima se lik profesorice svidio, a nekima baš i ne. Kako u Klubu imamo nekoliko profesorica, postavilo se i neizbježno pitanje: „Što bih radila na njezinom mjestu?“. Razgovoralo se mnogo i o Marliju, Neninom starijem bratu, policijskom specijalcu, koji se morao nositi s gubitkom brata, pritiskom obitelji koja traži pravdu, ali i sredine u kojoj radi. Zaključili smo da njegovo ponašanje vraća nadu u ljude, a da je lik njegovog mlađeg brata, koji umire u sumnjivim okolnostima, istinski tragičar, na više razina, u cijeloj priči. Također smatramo kako bi ljudi poput njega trebalo biti više u svijetu koji nas okružuje, a zašto je tome tako ostavljamo vam da sami prosudite.

Sve u svemu, slažemo se da je knjiga vrijedna čitanja i toplo je preporučujemo, a mi idemo dalje. Već tradicionalno, sljedeći susret našeg književnog kluba zakazan je za posljednju srijedu u listopadu, a tom ćemo se prilikom družiti s još jednim hrvatskim piscem Damirom Karakašem i njegovim romanom „Potop“. Dakle, iz Međimurja putujemo u Liku. Do čitanja i sretan nam put!

Izvještaj je pripremila članica Kluba Emiljana Vozila-Mohorović.