Čitateljski klub DeLibris / susret #11 / prva godina djelovanja

Na ovomjesečni slavljenički susret osvrnula se voditeljica Kluba Slavica Maršić.

Obljetnica postojanja Kluba budi nam sjećanja na razdoblje od prije godinu dana kada smo se sastali prvi put, a Čitateljski klub Delibris službeno osnovan. Pred kraj tog prošlogodišnjeg ožujka započeli smo naše putovanje i putešestvije stranicama knjiga i već godinu dana uživamo u blagodatima dijeljenja misli o onome pročitanome.

Ovog ožujka družili smo se s Clarie Keegan koja nam je podastrla kratak i moćan roman koji je iznjedrio raspravu dostojnu proslave našeg prvog rođendana. Ovaj put u ženskom postavu jer su muški članovi Kluba opravdano izostali.

Roman koji govori o herojstvu jednog čovjeka na jednostavan i nepretenciozan način, čistokrvni je dokaz da se u toliko malo stranica može smjestiti toliko toga. Promišljanja Billa Furlonga o smislu njegovog života dovode ga do zaključka kako je bolje napraviti iskorak izvan komfor zone i učiniti djelo koje će značiti napredak jer kako sam kaže: “…čemu su svi ti dani (života) služili”. Jednostavno, roman govori o pitanjima i odlukama. O onome što mori sve nas, samo što našeg ovomjesečnog protagonista mori nešto izvornija misao. Koliko daleko će ići da bi spasio druge, a samim time i sebe, koliko je sve to vrijedno i koje su posljedice?

Djelo zadire u ozbiljna pitanja koja su zamaskirana i bez odgovora cijeli niz desetljeća. Za Irsku onog doba, gdje se radnja odvija, to su pitanja na koja se ne odgovara i koja se prešućuju. Zapravo ni danas nema potpunog objašnjenja, kao ni iskupljenja odgovornih za nedjela koja su počinjena u Magdalenskim praonicama i koja protagonist pokušava ispraviti. Ono što je utjecalo na njegovo djelovanje jeste i to što bi njegov život završio mnogo nesretnije da nije bilo ljubavi i utočišta koje mu je po rođenju pružila poslodavka njegove maloljetne neudane majke odbačene od obitelji. Vidio je svoje voljene u očima onih koje je trebalo izbaviti od svih koji su nanijeli zlo prethodnim generacijama, a tako su nastavljali i s nadolazećima. Njegov ljudski čin u zajednici koja “ne vidi”, način na koji je autorica donijela glavnog junaka, kratkoća i ljepota izražavanja, osvojili su članove Kluba te je knjiga ocijenjena s izvrsnih 4.73.

Složili smo se da je ovo duboko, ozbiljno i dirljivo djelo. Djelo koje ostavlja dojam nade, unatoč teškoj tematici.

Svakako, bio je ovo jedan od nama dražih susreta. Susreta s knjigom i našeg druženja te vas pozivamo da se i sami počastite ovom poslasticom. Dobro, uz knjigu možete i tortom. I mi smo. U slast!

U godinu dana svog djelovanja pročitali smo ove naslove (navedi redosljedom čitanja): Tajnovita knjižara gospodina Penumbre, Pedeset cigareta za Elenu, Sine, idemo kući, Pletenica moje bake, Hotel Wartburg, Kao pakao, Pukovniku nema tko da piše, Jedna žena, Nokturni u d-molu, Te sitnice, a najviše ocjene su dobili romani Sine, idemo kući, Te sitnice i Jedna žena.

Ako ste znatiželjni posegnite za nekom od knjiga za kojima smo i mi posegnuli. Čitaj što čita Delibris!

Drugu godina našeg čitateljskog putovanja započinjemo uz knjigu Prometejev sin Jurice Pavičića koja nas okuplja 26. travnja.

Čitamo se uskoro! Do sljedeće stranice DeLibrisa!