Čitateljski klub DeLibris / susret #10

U fokusu Čitateljskg kluba DeLibris prošli je tjedan, 22. veljače, bio roman “Nokturni u d-molu”. Dojmove s ovog putovanja objedinila je članica Danaja Glavičić, a vi ih pročitajte u nastavku.

DeLibris se ovoga mjeseca okupio kako bi razgovarao o prvom romanu našeg Labinjana Tonija Juričića – “Nokturni u d-molu”. Iako ozbiljno desetkovani, ipak nas se skupilo dovoljno da bi se rasprava zahuktala.

Prije svega, zaključili smo da je to roman koji je zaista teško sažeti na neki smislen način, s obzirom na njegove brojne nadrealne elemente – ako kažemo da se radi o romanu ceste koji prati povratničko putovanje protagonista od Praga do rodnog Labina za vrijeme čudne i dugotrajne pomrčine Sunca, kao da nismo rekli gotovo ništa. Ono što zaista čini bit romana plejada je uvrnutih i apsurdnih likova i situacija na tom putu, ali prije svega duhovna transformacija glavnog junaka (iliti autora) kojeg na kraju puta čeka nova stranica u životu, a ona zapravo znači ponovni susret sa “starom” verzijom sebe i rodnim gradom kojeg gotovo uvijek volimo koliko i mrzimo.

Također, složili smo se oko toga da “mali zaista zna pisati”, misleći pritom na njegov dinamičan stil kratkih i slikovitih rečenica. Činilo nam se da je “Nokturne” nekako ograničavajuće nazvati samo romanom ceste, budući da smo u njemu prepoznali i mnoge elemente coming-of-age romana, romana toka misli, čak ponegdje i elemente horora. Neki članovi roman su doživjeli više kao zbirku kratkih priča, a neki kao neku vrstu filmskog scenarija, s obzirom na mnoge scene koje bi u vizualnom smislu vjerojatno bile vrlo upečatljivije, što one koji poznaju autorov dosadašnji rad neće mnogo iznenaditi.

Koplja su se lomila oko kaotičnosti i nepredvidivosti romana, jer zaista nikako ne možete predvidjeti što će se dogoditi na svakoj sljedećoj stranici, što se nekim, posebno mlađim, članovima kluba svidjelo, dok je ostalima nedostajala klasičnija struktura romana. Slično se dogodilo i s mnogobrojnim referencama na popularnu kulturu – autorove misli ispunjene su poveznicama s rock glazbenicima, filmašima, likovnim umjetnicima, piscima čija djela grade njegov vlastiti umjetnički svijet. Za neke od nas te su reference predstavljale još jedan dodatni kontekst romanu, dok ostali u njima nisu pronašli neki poseban užitak, što će reći – o ukusima se ne raspravlja pa ćete morati zaključiti sami čitajući “Nokturne”.

Od svih likova u romanu najviše nas se dojmilo Kvazisrce – plišano srce u koje se uselio protagonistov alter ego i koje ga prati tijekom cijelog puta, tražeći od njega da se suoči s neminovnošću budućnosti, odnosno sa samim sobom, ma koliko on sam taj susret nastojao izbjeći ili odgoditi.

Za kraj, ponovno smo se svi složili – Toni je izuzetno maštovit i poprilično nekonvencionalan autor, kojem želimo skori drugi roman.

Do sljedeće stranice DeLibrisa, čitajte lokalno!